srijeda, 26. kolovoza 2009.

.....


četvrtak, 7. svibnja 2009.

Proljeće u tanjuru

Sigurno vam se bar jednom desilo da imate viška namirnica. Tako je meni neki dan ostalo mrkve i peršina. I onda sam ja mozgala kaj da skuham. Pošto mi nije baš drago kuhanje poslije posla i ručak u 7 navečer, odlučila sam skuhat nekaj kaj ćemo imat za bar dva dana. I sjetila sam se kaj bi mogla skuhat.

Potrebne namirnice:
2 velike mrkve
2 velika peršina
luk
½ kg graška
½ kg pilećih prsa
2 šalice riže
malo maslinovog ulja, soli

Pošto je konačno došlo proljeće i sad je veći izbor svježeg povrća, ovo je idealno.
Prvo sam narezla mrkvu i peršin na kockice. Možemo dodat i celer, mislim da bi bila to super proljetna kombinacija.


Nakon toga sam narezla pileća prsa, isto na kockice.


Na malo maslinovog ulja sam izdinstala luk, ovaj put je bio ljubičasti i to s namjerom: da bude čim više boja u jelu.

Na to sam prvo dodala meso a onda i povrće. Nakon par minuta dodala sam i rižu. Rižu mjerim na šalice jer me mama naučila da riža i voda idu u omjeru 1:3. Možda je to nekima previše vode, al ja volim da mi riža bude sočna a ne suha a ni dragi se ne buni. ☺





Ovaj put nisam koristila svježi grašak jer sam imala još onog u konzervi al svakako preporučam svježi.Grašak sam dodala na kraju jer je on već kuhan.




Dobar tek!

srijeda, 29. travnja 2009.

Jezik brži od mozga


Puno puta se dogodilo.
Ne razmišljajući, u trenutku bijesa il nečeg sličnog....
Teške riječi koje se ne smiju izgovorit.
Ne osobi koji voliš najviše na svijetu i bez koji ni nemožeš zamislit da živiš.

Oprosti!



I želim s tobom provest cijeli život!!



srijeda, 18. ožujka 2009.

Jadran, first .09

























Samo nekoliko sati vožnje od ZG i odmah je sve dragačije..
Smirenije, opuštenije.....



ponedjeljak, 16. ožujka 2009.

Pogled na Krk, first .09



Voziti se 8 sati, uživati dok zajedno primjećujete iste stvari, držati se za ruke...

I sjediti kraj mora..

Uživati u suncu...

I tražiti školjke....




utorak, 17. veljače 2009.

ja volim samo sebe not



Zašto su neki roditelji okrutni prema svojoj djeci?
Možda i okrutni nije prava riječ..
Zašto ih samo nemogu podržati bit otpočetka uz njih, pružit im sve najbolje što mogu, dat sve od sebe da imaju lijep život...

Zašto??

Mlad čovjek se trudi, muči, radi više poslova, sve kako bi bio što samostalniji.. Tu je on dobar prema svojim roditeljima koji prema njemu nisu bili... Već pokazuje da je bolji od njih!

I kad konačno nađe malo bolji posao, samo jedan, onda ga počne mučit ljudska zavist. I nerad, razmaženost, onaj poriv koji čovjeka tjera da bude bolji od svih drugih oko sebe.
I kad je on sam zadovoljan svojim životom, nađe se netko da mu sve sruši. Da on poludi i želi ostavit sve što mu je dosad bilo lijepo, dobro, stabilno.
Zašto nitko ne gleda da cijelokupan život pojedinca, na njegovu prošlost, uvijete i način na koji se proživio ovaj dio života dosad, prije nego sudi o njemu???? Zašto ne vide da smo svi mi sposobni pretrgnut se za nekog drugog, a ti isti nisu to spremni?

Puno pitanja, malo odgovora.
Samo moramo uvijek znat da nam nikad neće bit savršeno jer će se uvijek pojaviti netko "savršeniji" i upropastit nam sve kako ne bismo bili bolji od njega.
Žalosno.
Ništa drugo nego žalosno.